Psihologinja za N1 o maloljetničkoj delinkvenciji: I djeca koja čine nasilje su djeca kojoj treba pomoć

Osvrnuvši se na nedavni slučaj iz Tuzle, kada je maloljetnik povrijeđen hladnim oružjem pred školom, a počinilac je takođe maloljetan, ali i ostale slučajeve kojima smo svjedočili, psihologinja ističe da je uvijek neophodno govoriti o uzrocima, koji, ističe, nikad nisu jednostavni.

"Vraćamo se na porodičnu situaciju, sredinu, utjecaj koji mi odrasli imamo na djecu i mlade. A i širi kontekst - djeca i mladi su simptom porodice i mikrosredine u kojoj žive, odraz nas odraslih. DIjete je moralo vidjeti to nasilje negdje, obično u kući ili bližoj sredini", pojašnajva.

Na konstataciju voditeljke da su se prepirke, pa i fizičke povrede, dešavale i mđu nekim ranijim, odnosno starijim generacijama, ističe da "nije svaka tučnjava nasilje", te da je nasilje tačno definirano, - traje kontinuirano, žrtva je na neki način slabija od počinitelja, prisutna je velika psihička patnja, i postoje određeni uvjeti koji se trebaju zadovoljiti da se to smatra nasiljem.

"Naše iskustvo govori da su to djeca koja su po nečem ugrožena i odudaraju od sredine, nekad su to poteškoće, a nekad su to djeca čije porodice imaju poteškoće. I djeca koja čine nasilje su djeca kojoj treba pomoć. Kažemo da treba raditi s djecom koji s počinioci, jer imaju izražene probleme koje treba rješavati i koji obično sežu u porodični kontekst koji je složen", ističe Lončarica.

Kao jedan od primjera navodi ovisnike o drogama, koji uglavnom dolaze iz disfunkcionalnih porodica u kojima ima nasilja, i gdje transgeneracijski postoji problem ovisnosti.

Komentirajući pojavu upotrebe hladnog ili vatrenog oružja, što sve češće viđamo među mladima, izražava žaljenje time što je upotreba oružja danas gotovo potpuno normalizirana u društvu.

"Pitam se gdje je to dijete vidjelo da dijete može doći s nožem u školu? Da bi to uradilo moralo je to negdje čuti i vidjeti. Nažalost, odrasli su ti koji normaliziraju upotrebu oružja... Djeca gledaju šta mi odrasli radimo i oponašaju nas, i postaje im to normalno. Za dijete je porodica svemir u malom i uvijek će imitirati šta je vidjelo u svojoj blizini", podvukla je.

Djecu učiti empatiji

Danas je prisutan i trend "snimanja" situacija u kojima se dešava nasilje, i nedostatak napora da se takva situacija okonča ili da se ugrožena osoba odbrani. Problem vidi u nedostatku empatije.

"Empatija i neulaženje u tuđe cipele je isto nešto što se uči. Ako djeca odrastaju u sredini u kojoj se normalizira nasilje - od javnih sadržaja do dešavanja u bližoj i široj okolini, oni neće imati osjećaj prema drugima. Mi odrasli, stalno moramo poticati djecu i vježbati ih empatiji, to se zove mentalizacija - da se uvijek zamišljaju u koži drugog", kazala je Lončarica.

Naglašava da je jako važno razvijati osjećaj empatije, "da djeca razumiju kako se neko osjeća", jer često nemaju predodžbu kako se osjeća osoba preko puta.

"I nekada hoće da ispadnu važni i popularni, ali na pogrešne načine koji vode da se i oni loše osjećaju", zaključuje.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad